• 検索結果がありません。

IV EKVIVALENTI TIPOVA JAPANSKE KAUZATIVNE REČENICE U SRPSKOM

4.1. Prevođenje dvoagentivne kauzativne rečenice

4.1.2. Prevođenje kauzativa uputstva

U rečenice koje iskazuju uputstva, u širem smislu svrstaćemo i rečenice koje izražavaju molbu, instrukciju, davanje zadatka, nagovaranje drugog da izvrši radnju i dr.

Zajednička odlika ovog semantičkog tipa rečenice je da je intenzitet prisile slabiji ili slab.

Za razliku od kauzativa prisile, gde je kauzator po pravilu višeg socijalnog statusa ili predstavlja neku vrstu autoriteta, odnos podređeni–nadređeni nije značajna semantička odlika ove vrste kauzativa. Radnja kauziranog je samo podstaknuta od strane kauzatora, i njegova volja nije u potpunosti zanemarena. U japanskoj kauzativnoj rečenici, najčešće nema eksplicitnog i utvrđenog signala koji upućuje na značenje prisile, molbe, uputstva i dr.

To predstavlja problem u prevođenju. Tumačenje značenja kauzativne rečenice oslanja se na razumevanje konteksta, konkretne situacije i događaja koji se opisuju, odnosa između kauziranog i kauzatora i dr. Takavi je i sledeći primer.

妹へは母から出させた。578

Majku sam zamolio da piše mlađoj sestri. 579

577 O iskazivanju agensa uz deverbativne imenice u srpskom jeziku vidi: Sreto Tanasić, „Iskazivanje agensa uz deverbativne imenice“, Јužnoslovenski filolog LII (1996), str. 79–87. Uporedi: Sreto Tanasić, Sintaksičke teme, Beograd, Beogradska knjiga, 2005.

578 Soseki 1965, str. 429.

147 (Na moju molbu majka je pisala mlađoj sestri.)

Rečenica izražava molbu ili preporuku kauzatora. Kada se događaj iskaže iz perspektive kauzatora, konkretizuje se u prevodu nekim od stimulativnih glagola kao što su moliti, podstaći, ohrabriti, nagovoriti i sl., sa imenicom kauziranog u ulozi direktnog objekta i dopunskom izričnom rečenicom kojom se kazuje kauzirana situacija. Iskazana sa tačke gledišta kauziranog, rečenica se prevodi aktivom glagola koji izražava kauziranu radnju, dok je kauzirajuća situacija sa značenjem spoljašnjeg uzroka izražena akuzativnom konstrukcijom s predlogom na (na molbu). U okviru nje imenica kauzatora prevodi se modifikatorom u vidu prisvojnog prideva. Kauzirani može biti iskazan i oblikom „imenica + kara“, gde pomoćna rečca kara iskazuje izvor. Glagol u osnovi, dasu (poslati) je kompleksno prelazan tipa ni+wo. U ovoj rečenici akcenat je stavljen na kretanje pisma od pošiljaoca (kauziranog) do primaoca, te su učesnici datog događaja označeni padeškim pomoćnim rečcama za izvor i smer kretanja kara+e (od – prema). Stoga je kauzirani (majka) označen rečcom kara. Ovo značenje nije moguće preneti u prevodu na srpski jezik.

Kauzativom uputstva se tipično iskazuju situacije u kojima je kauzirani predstavnik neke delatnosti, zanata i sl. Kauzirani je lice koje biva angažovano na vršenju zadatka jer mu je to hobi, dužnost ili posao kojim se i inače bavi. Takve su sledeće rečenice.

それ所か、あの娘へ悪く云ひ寄るものでもございましたら、反つて辻冠者ばらでも駆り集めて、

暗打位は喰はせ兼ねない量見でございます。580

Naprotiv, ako bi se neko i drznuo da priđe njegovoj kćeri, Jošihide ne bi prezao čak ni od toga da unajmi ulične bitange da ga napadnu u mraku. 581

Apstraktno značenje kauzativnog pomoćnog glagola saseru mora se u prevodu konkretizovati. Osim kauzativnih glagola sa uopštenim značenjem, u prevodu na srpski se biraju i drugi kauzativni glagoli u skladu sa semantičkim okvirom situacije. Ovde je u ulozi kauziranog imenica tsujikan’ja (ulične bitange). Stoga je kauzativno značenje u prevodu izraženo glagolom unajmiti u perifrastičnoj konstrukciji.

579 Soseki 2003, str. 121.

580 Aozora, Rashomon.

581 Akutagava 2011, str. 15.

148

U naredne dve rečenice značenje ljudskog vršioca radnje sadržano je u imenici zanatske radnje, uslužne delatnosti, predmeta koji se angažuje u vršenju radnje i sl.

私はわざわざ御茶の水の家具屋へ行って、私の工夫通りにそれを造り上げさせたのです。582 Naručio sam kod jednog stolara u Oćanomizuu da po mojoj zamisli napravi takav stočić. 583 彼らはここで茶を飲み、ここで休息する外に、ここで海水着を洗濯させたり、ここで鹹はゆい 身体を清めたり、ここへ帽子や傘を預けたりするのである。584

Osim što popiju čaj i odmore se, gosti ovde daju na pranje kupaće kostime, …, ostavljaju na čuvanje šešire i suncobrane. 585

U obe gornje rečenice kauzirani je iskazan mesnom imenicom. U prvoj, imenica kaguya (stolarska radnja) upotrebljena je u značenju cilja kretanja u izrazu „kaguya-e itte“ („otišao sam u stolarsku radnju“), dok je u drugoj izražena mesnom zamenicom koko (ovde) upotrebljenoj u značenju priloške odredbe za mesto vršenja radnje „koko-de“ („ov„koko-de“). I u prevodu je preneto isto značenje istim formalnim sredstvima. U prvoj rečenici upotrebljen je genitiv s predlogom kod. Ova konstrukcija se, prema Stevanoviću,586 koristi i za označavanje nečega što je u domenu, u poslu, u službi pojma sa imenom u genitivu. Kauzativnost sadržana u glagolu saseru iskazana je u prevodu glagolom naručiti odnosno dati koji su tipični za situacije zadavanja zadatka, angažovanja drugog u poslu i sl.

Kauzirana radnja je iskazana izričnom rečenicom odnosno glagolskom imenicom u akuzativnoj konstrukciji s predlogom na.

U rečenicama kauzativa uputstva značenje implikativnosti slabi. To je tipično za rečenice u kojima je kauzativni glagol u ne-prošlom (sadašnje-budućem) vremenu i izražava radnju koja je deo budućeg plana ili se nije ostvarila. Kada rečenica izražava molbu, nagovaranje i slične oblike voljnog podsticaja kao spoljašnjeg uzroka nižeg intenziteta, kao što je ovde, kauzator je obično podređeni. Takve su sledeće rečenice:

582 Soseki 1965, str. 482.

583 Soseki 2003, str. 195.

584 Soseki 1965, str. 362.

585 Soseki 2003, str. 26.

586 Stevanović 1974, str. 306.

149 Kが新しく引き移った時も、私が主張して彼を私と同じように取り扱わせる事に極めました。

587

Kada se K. doselio, tražio sam da se prema njemu postupa na isti način kao sa mnom. 588

U datoj rečenici kauzator-govornik nema moć da naredi ili natera kauziranog da izvrši radnju. On može samo oštrije da izrazi svoju želju, zahtev ili molbu, ali krajnju odluku o tome da li će izvršiti radnju donosi sam kauzirani. Kauzativnost se ovde može izraziti glagolima kao što su tražiti, insistirati ili zahtevati. Još slabiji intenzitet prisile i veću zavisnost od volje kauziranog izražava sledeća rečenica, gde je kauzativnost u prevodu iskazana glagolom nagovarati u nesvršenom vidu.

内心では勿論弟子の僧が、自分を説伏せ て、この法を試みさせるのを待っていたのである。

589

Naravno, u dubini duše je jedva čekao da učenik počne da ga nagovara da isproba metod. Mora da je i učeniku bila jasna Naiguova namera.590

Sledeći je primer rečenice koja izražava preskripciju, uputstvo ili propisan način korišćenja.

その法と云うのは、ただ、湯で鼻を茹でて、その鼻を人に踏ませると云う、極めて簡単なもの であった。591

Metod je bio vrlo jednostavan: nos treba samo skuvati u vodi i zatim dati nekome da vam ga dobro izgazi. 592

Ovakve rečenice su neutralne u pogledu iskazivanja značenja prisile i odnosa podređenosti između kauzatora i kauziranog. Otuda se i u prevodu kao reprezent značenja kauzacije bira glagol „dati“. Imenica kauziranog hito (čovek; neko; drugi) označena je padeškom pomoćnom rečcom ni, što odgovara dativu u srpskom jeziku u značenju primaoca.

Kao što je pokazano, u prevođenju kauzativa uputstva na srpski jezik akcenat se stavlja na konkretan oblik davanja uputstva, koji je u japanskoj rečenici sakriven u glagolu saseru. U srpskom se on mora izraziti odgovarajućim glagolom, kao što su nagovoriti,

587 Soseki 1965, str. 482.

588 Soseki 2003, str. 195.

589 Aozora, Hana.

590 Akutagava 2002, str. 8.

591 Aozora, Hana.

592 Akutagava 2002, str. 8.

150

naručiti i dr. Na taj način izostaje implikativnost, koja je osnovna odlika kauzativa u japanskom jeziku. Ukoliko se želi iskazati da je kauzirani i izvršio traženu radnju, potrebno je promeniti perspektivu. Kauzirani tada postaje subjekat, a podstrek kauzatora iskazuje se deverbativnom imenicom u nekoj od predloško-padežnih konstrukcija kao što su na molbu, na zahtev, prema uputstvu, na poziv i dr. Kauzator se iskazuje imenicom u genitivu ili u prisvojnom obliku. Podstrek može biti iskazan i zamenicom u predloško-padežnoj konstrukciji u službi prosentencijalizatora. Slično kao kod kauzativa prisile gde na implikativnost ukazuje izbor glagola sa višim stepenom značenja prisile u prevodu, i u prevodu kauzativa uputstva može se uspostaviti gradacija u prisustvu značenja prisile u glagolu, iako je ono sadržano u nižem stepenu, kao na primer zamoliti – reći – tražiti.